Table of Contents Table of Contents
Previous Page  19 / 48 Next Page
Information
Show Menu
Previous Page 19 / 48 Next Page
Page Background

19

Pobjeda

Ponedjeljak, 14. januar 2019.

Feljton

»

Piše:

Dr Rajko VUJIČIĆ

Za stonskogmajstora se ne bi moglo reći da je bio slikarski pretjerano

obdaren, ali mu se nemože osporiti originalnost u načinu razmišljanja i

nekim rješenjima za koje semože tvrditi da predstavljaju pionirske pothvate

u ranom romaničkomslikarstvu na ovimprostorima

S dovoljno sigurnosti

može se zaključiti da je

slikar pripadao ben-

ediktinskomredu, te da

je najvjerovatnije, prije

dolaska u Ston, radiou

nekomskriptoriju, gdje

se upoznao s ilumi-

nacijama rukopisnih

kodeksa, a najvjero-

vatnije i učestvovao

unjihovoj izradi. Bez

sumnje je poznavao

freskoslikarstvo ben-

ediktinskog kruga,

posebno onog na tlu

Italije

Savremeni posmatrač

može stonskomslikaru

naći brojne zamjerke.

Međutim, treba imati u

viduda se radi odale-

kom11. vijeku, kada je

antička ljepota bila već

odavno zaboravljena.

To je ujedno vrijeme

ikonografske topogra je,

tj. pravila po kojem

religiozne scene još

nijesudobile ustaljeno

mjestouokviru freskos-

likarstva. Taj je problem

stonskimajstormorao

samda realizuje

Ovdje valja pomenuti neke li-

kove koji svojim izgledom i

slikarskimrješenjemzavređu-

juposebnupažnju. To se, prije

svega, odnosi na Sv. Đorđa

(Juraja) naslikanog na donjoj

zoni južnog zida. On, uz ktito-

rov portret, spada u najbolje

ostvarenjeanonimnogslikara.

Impresivni izgledtogsv. ratni-

ka s mačemu desnoj ruci i šti-

tom u lijevoj, prirodno razba-

r u š ene ko s e , neob i čno

krupnih očiju sa naglašenim

podočnjacimadjelujesnažnoi

gotovo “zastrašujuće” prepo-

znatljivo. Tu je i portret Sv. Jo-

vana Krstitelja, mnogo mirni-

ji, gotovo krotkog izgleda,

kakvog ga nijesmo navikli do-

življavati.

ADAMI EVA

Poseban kuriozitet stonskog

slikarstva predstavlja kompo-

zicija impostirana na istoč-

nom,apsidalnom,dijelu.Tuje,

u središnjoj niši naslikano sta-

blo (spoznaje dobra i zla) uz

koje, s obje strane, stoje nagi

AdamiEva. Taj, za 11. vijekne-

obično naturalistički prika-

zan, Istočni grijeh, u kome se,

kako se rijetko činjelo, ne skri-

va golotinja aktera, pobudio je

znatiželjunaučne javnosti. Ne

toliko zbog izgleda same sce-

ne, kolikozbognjene imposta-

cije gdje se najmanje može

vezati za tu scenu. Jer, oltarni

dio je, kao najsakralniji, rezer-

visan za liturgijske i novoza-

vjetne, a ne za starozavjetne

scene.

UZORI

Traganje za uzorima na koje

se ugledao stonski slikar, kako

u likovnom tako u ikonograf-

skom dijelu, traje maltene od

njegovog otkrića. Ipak, njiho-

vo benediktinsko porijeklo je

očigledno. V. Đurić ispravno

zakjučuje da one ne pripadaju

vizantijskomumjetničkomje-

ziku već da se oslanjaju na be-

nediktinskoslikarstvookoline

Rima, poput onih u Kaster

SantElia. P.Mijovićga, dočim,

indirektno vezuje za vizantij-

skuumjetnost, ali zaonaj talas

koji se u vrijeme Komnina, od

Nereza i Kurbinova u Make-

doniji, u 11. i 12. vijeku brzo ši-

rio Italijom “između Otranta i

Napulja, Rima, Fođe (...), a

dospio je i u južnuFrancusku i

u Kataloniju”. Isti autor sklon

je da lociranje Prvog grijeha u

apsidi crkve treba povezati sa

čitanjem liturgijskih tekstova

sa posebno pisanim i ilustro-

vanim rotulusima, zvanim

Exultet-ima, u čemu se slaže s

teorijomR. Ljubinkovića.

PIONIRSKI POTHVATI

Za stonskogmajstoranebi se

moglo reći da je bio slikarski

pretjeranoobdaren, alimuse

ne može osporiti original-

nost u načinu razmišljanja i

nekim rješenjima za koje se

može tvrditi da predstavljaju

pionirske pothvate u ranom

romaničkom slikarstvu na

ovim prostorima. Rustikal-

nost njegovog djela, kako u

crtežu, tako i u slikarskom

postupku očigledna je. S do-

voljno sigurnostimože se za-

ključiti da je pripadao bene-

diktinskom redu, te da je

najvjerovatnije, prijedolaska

u Ston, radio u nekom skrip-

toriju, gdje se upoznao s ilu-

minacijama rukopisnih ko-

de k s a ne ophodn i h z a

tadašnje bogosluženje, a naj-

vjerovatnije i učestvovao u

njihovoj izradi. Bez sumnje

je poznavao freskoslikarstvo

benediktinskog kruga, po-

sebno onog na tlu Italije, ma-

da se ne može isključiti mo-

gućnost da je vodio porijeklo

iz naših krajeva. Stanuvši,

moždaprviput,ispredbijelih

zidovakoje jetrebaloispuniti

freskama, pokazao je ne sa-

mo hrabrost nego i zavidnu

domišljatost. Jer nemirne

unutrašnje površine stonske

crkve, veoma razuđene i ra-

ščlanjene pilastrima i niša-

ma, nijesu davalemogućnost

da slikar po njima “razmah-

ne” svoje ideje. Zbog toga je

anonimnistonskislikarjedva

našao prostor za dvije kom-

pozicije (Prvi grijeh na istoč-

nom dijelu i Strašni sud na

zapadnom zidu oko ulaznih

vrata), dok je niše i uzane pi-

lastre iskoristio za pojedi-

načne ili “uparene” svetitelje

i jednu istorijsku kompozici-

ju.

OSOBENA

INDIVIDUALNOST

Valja primijetiti da je naš maj-

stor sasvim uspješno riješio

slikarske i ikonografske pro-

bleme pred kojima se našao.

Jakimkonturiranjem, sasnaž-

nim tamnim linijama, on na-

glašava crtež svojih likova, da

bi, zatim, sitnimdetaljima “is-

punjavao” preostali prostor,

što sve aplicira na dvobojnu

plavo-zelenu poleđinu. Po-

sebno impresionira raznoli-

kost kojom slikar tretira poje-

dine likove. Snažni vratovi,

krupne oči s naglašenim po-

dočnjacimaiasimetričnoobli-

kovanim vjeđama, kosmati

djelovi kod svih svetitelja dru-

gačije su i individualno rješa-

vani, tenizdrugihdetaljauka-

z u j u n a o s o b e n u

individualnost i umjetničku

prirodu. Da bi efektima posti-

gao plastičnost likova, slikar

pribjegava “rasvjetljavanju” i

plastičnim efektima pomoću

svijetlih linija. Te bijele “li-

meggiature”zamjenjujuiluzi-

ju plastičnosti, mada na mo-

mente djeluju spontano

postavljene i rustično izvede-

ne. One, u svakom slučaju, da-

ju stonskom slikarstvu poseb-

nudraž.

ORIGINALNOST

Savremeni posmatrač može

stonskom slikaru naći brojne

zamjerke.Tako,naprimjer,in-

karnati likovadjelujuvrlogra-

ficizirano, bez uobičajenog

modeliranja volumena. Zbog

toga, na momenat, djeluju su-

više rustično i, čak, karikatu-

ralno. Međutim, pri tom treba

imati u vidu da se radi o dale-

kom 11. vijeku, kada je antička

ljepota bila već odavno zabo-

ravljena, a nova, renesansna,

uslijediće tek za tri vijeka. To

je ujedno vrijeme ikonograf-

ske topografije, tj. pravila po

kojem religiozne scene još ni-

jesu dobile ustaljeno mjesto u

okviru freskoslikarstva. Taj je

problem stonski majstor mo-

raosamdarealizuje.Činjenica

je da je to učinio vrlo original-

no. Vjernik koji ulazi u crkvu

prolazi kroz vrata, koja su se u

principuotvaralaslijevanade-

sno (u smjeru kazaljke na sa-

tu). Kad se vrata otvore, svje-

tlost koja kroz njih prolazi,

osvjetljava udubljenu nišu na

sjevernomzidu, gdje senalazi

ktitorska kompozicija, a do

koje je jedva dopirala difuzna

svjetlost kroz prozor južnog

lateralnog zida. Nakon što se

adorant upozna s ličnošćuko-

ja je izgradila crkvu, njegova

pažnjausmjeravasekamjestu

gdje se odvija glavni diobogo-

služenja - a to je istočni apsi-

dalni dio crkve. Tu se on, vjer-

nik, susreće sa scenom Prvog

(Istočnog) grijeha, što ga tre-

banavesti naproblemi razmi-

šljanjeo svompragrijehu. Ko-

načno, pri izlasku, vjernik će

ugledati scenu Strašnog (Po-

sljednjeg) suda, kao vječitu

opomenu za spas svoje duše.

Ovanaša intuitivnarazmišlja-

nja o namjeri stonskog maj-

stora, sa naučnog stanovišta,

djelujuzasadatekkaohipote-

za, ali vjerujemo da su dovolj-

no sugestivna i empirijski

ubjedljiva.

(Kraj)

Nepoznati freskopisac

biojehrabar idomišljat

CRKVASVETOGMIHAILAUSTONUNAPELJEŠCU

3.

Preromanički reljef izCrkveSv.MihailauStonu

Preromanički fragmenti iz crkveSv.Mihaila - BiskupskapalatauStonu

CrkvaSv.MihailauStonu

ArhanđelMihailouCrkvi Sv.MihailauStonu

Ostaci fresaka