Table of Contents Table of Contents
Previous Page  2 / 48 Next Page
Information
Show Menu
Previous Page 2 / 48 Next Page
Page Background

2

Pobjeda

Ponedjeljak, 14. januar 2019.

Politika

PODGORICA

-Uproteklih

tridesetakgodinarušilačkih

demonstracija ,,poguranih“sa

strane, uzdomaće izvođače

radova, nijenedostajalo.

Najžešće inajdramatičnije, koje

su Crnu Goru dovele na ivici

građanskog rata, desile su se na

današnji dan, prije 21 godinu –

14. januara 1998. godine u Pod-

gorici. PristaliceMomira Bula-

tovića i njegovog koalicionog

partneraprof.drBožidaraBojo-

vića, čelnika Narodne stranke,

po izričitimnalozima Sloboda-

na Miloševića, krenule su tada

ka zgradi Vlade i pokušale da

izvršeklasičandržavni udar.

Ciljjebiospriječitiinauguraci-

ju novoizabranog, proevrop-

skog, predsjednika Crne Gore

Mila Đukanovića, čovjeka koji

je uspio da napravi otklon od

Miloševića i da politički preži-

viipobijedinapredsjedničkim

izborima.

Epilog žestokih sukoba više hi-

ljada demonstranata i crnogor-

ske policije, tokom rušilačkih

demonstracija u centru Podgo-

rice, bio je - 45povrijeđenihpo-

licajaca i deset građana.

SUKOBSA

„VELIKIMVOŽDOM“

Krvavimobračunima u Podgo-

rici prethodio je sukob, do tada,

neprikosnovenog „velikog vož-

da“ SlobodanaMiloševića i cr-

nogorskog premijeraMila Đu-

kanovića. Crna Gora se tada

našla pred istorijskim izborom

- biti i dalje privjezak srpskog

političkog korpusa ili krenuti u

pravcu Evrope kao samostalna

država.

Svejepočelouproljeće1997.go

-

dine kada je tadašnji premijer i

potpredsjednikDPS-aMiloĐu-

kanović, unedjeljniku „Vreme“,

najavio otklon odMiloševićeve

politike. Prvi put je javno rekao

da je „Miloševićčovjekprevazi-

đene političke misli, lišen spo-

sobnosti strateškog gledanja na

izazove koji stoje pred našom

državom“.

Biojetouvoduraskoluvladaju-

ćoj Demokratskoj partiji socija-

lista.

Na reakciju SlobodanaMiloše-

vića nije se dugo čekalo. Uslije-

dio je kontraudar preko doma-

ćih izvođača radova - Momira

Bulatovića,predsjednikaDPS-a

i Crne Gore i još nekih članova

partijekojisusežestokonasjed-

nici Glavnog odbora, najjače cr-

nogorske partije, obrušili na

svogpotpredsjednika zbog toga

što je dirnuo „velikog vožda“.

Đukanovićje25.marta1997.go

-

dine podnio ostavku na mjesto

potpredsjednikaDPS-a,alimje-

sec dana nakon toga, na prijed-

logBulatovića,ponovojepostao

potpredsjednikDPS-a.

BITKAZAPREVLAST

UDPS U

Međutim, Bulatović je ubrzo

krenuo u konačni obračun se

Đukanovićemna novoj sjednici

GlavnogodboraDPS-a.

Predložio je zaključke koji su u

suštini bili - ,,Jugoslavija bez al-

ternative“. Protiv njih je glasalo

samo sedam članova GO: Milo

Đukanović, Filip Vujanović,

SvetozarMarović, DuškoMar-

ković, Milutin Lalić, Vojin Đu-

kanović iBlagojeCerović.

Za Bulatovićeve zaključke gla-

salasu64člana,uzdržanojebilo

24 (DaniloVuksanović je kasni-

je promijenio stav i priklonio se

konceptuMomira Bulatovića).

Međutim, na sjednici Glavnog

odboraDPS-a11.jula1997.godi-

neĐukanović jedobiovećinsku

podršku. Momir Bulatović je

smijenjen sa funkcije predsjed-

nika partije, aMilica Pejanović-

Đurišić izabrana za njegovog

nasljednika.Đukanovićjepred-

ložen za kandidata ove partije

na oktobarskim predsjednič-

kimizborima.

Momir Bulatović i njegove pri-

stalicenapustili susjednicu.

Glavni odbor Đukanovićevog,

većinskog, dijela DPS-a raspu-

štaOpštinskiodboruPodgorici,

kojijepodržaoBulatovića.Kon-

gres Bulatovićeve frakcije, koja

se takođe nazivala DPS, održan

jeudvadijela-prviuKolašinu,a

drugi uSportskomcentru „Mo-

rača“ u Podgorici 16. avgusta

1997. godine.

PREDSJEDNIČKI IZBORI

Napredsjedničkimizborima5.i

19. oktobra 1997. godinesukobili

su se Đukanović i Bulatović sa

dvijepotpunorazličitepolitičke

platforme razvoja Crne Gore i

SRJ.

Đukanović je insistiraona tržiš-

noj privredi i otvaranju Crne

Gore prema svijetu, uključujući

i ispunjenje uslova za ukidanje

„spoljnjeg zida sankcija“ (strik-

tno sprovođenje Dejtonskog

sporazuma i izručenje optuže-

nih za ratne zločine Međuna-

rodnom sudu u Hagu), ravno-

pravnost dvije republikeuSRJ i

otpočinjanje dijaloga sa alban-

skommanjinomnaKosovu.

Bulatović je kao ključni cilj cr-

nogorske politike postavio odr-

žanje SRJ i politički status kvo i

-odanostpoliticiSlobodanaMi-

loševića.

Osam kandidata odmjerilo je

snageu prvomkrugupredsjed-

ničkih izbora 5. oktobra 1997.

Bulatović jedobio 147.614, aĐu-

kanović145.348glasova.Ostalih

šest kandidata osvojilo je samo

13.520glasova.

Uoči drugogkrugauCrnuGoru

je, u tajnosti, iz Beograda i No-

vog Sada stiglo jedanaest pri-

padnika vojnih, paravojnih i

policijskih formacija, koji su

imali zadatak, kako je crnogor-

ska policija saopštila, da izvrše

atentatnaMilaĐukanovića.No

,

crnogorskatajnapolicijajeuak-

ciji „Ljubović“, 14. oktobra 1997.

godine, u podgoričkom hotelu

„Ljubović“pohapsila tugrupu.

Pet dana nakon toga, u drama-

tičnom odmjeravanju snaga, u

drugomkrugupobjedajepripa-

laĐukanoviću.Dobioje174.745,

aBulatović 169.276glasova.

„DOGAĐANJENARODA“

DRUGIPUT

Beogradskom „velikomvoždu“

senijesvidjelodamuCrnaGora

izmakne iz ,,bratskogzagrljaja“.

Natjerao jeMomira Bulatovića

da povuče priznanje izbornog

poraza i da primijeni već opro-

bani recept – „događanje naro-

da“.

Bulatovićjezbog,,neregularno-

sti izbora“ izjavio da će svoju

funkciju„stavitinaraspolaganje

narodu“ i najavio proteste u

Podgorici kojimbi spriječiopri-

mopredajuvlasti.

Inauguracija pobjednika na

predsjedničkim izborimaMila

Đukanovića je, inače, bila zaka-

zananaCetinju15. januara.

Novo „događanje naroda“ po

nalogu iz Beograda u Podgorici

12, 13. i 14. januara 1998. godine

predvodili suMomirBulatović i

prof. dr Božidar Bojović, čelnik

Narodne stranke.

Iako je najavljenoda će početi u

petminutadodvanaest, kada se

većina demonstranata okupila,

„veliki narodnimiting“ počeo je

tri satakasnije.

Formiran je i pregovarački tim

od tri člana - Zoran Žižić, Pre-

drag Bulatović i Ranko Kadić.

Pročitano jepismoupućenoSa-

veznoj vladi i predsjednikuSRJ

SlobodanuMiloševiću. Zahtije-

vanojedabuduzaustavljenesve

aktivnostikojezaciljimajupro-

mjenuUstavaCrneGoreiraspi-

sivanjereferendumaodržavno-

pravnom statusu republike, od

crnogorskog parlamenta da do-

nese odluku o skraćenju man-

data i da se, najkasnije do 15.

aprila 1998, održe prijevremeni

parlamentarni, kao i novi izbori

zapredsjednikaCrneGore.

TraženesuiostavkeFilipaVuja-

novića, tadašnjegministra unu-

trašnjih poslova i dr Miomira

Mugoše,ministrazdravlja.

JURIŠNAVLADU

Pregovori sa vlastima i medija-

torom, saveznim premijerom

RadojemKontićem, bili suneu-

spješni.

MomirBulatovićjeoko18satisa

stepenica Skupštine Crne Gore

vatrenim govorom protiv pre-

mijera pozvao okupljene na

,,mirnušetnju“dozgradeVlade,

čime jepraktičnopočeo jurišna

crnogorske državne institucije

po isplaniranomscenariju.

Iz različitih pravaca krenule su

dvije kolone ka zgradi Vlade u

ulici Jovana Tomaševića. Treća

kolona razjarenih demonstra-

nata, koja je krenula ka zgrada-

maPobjedeiTelevizije,nijemo-

gladaprobijekordonpolicije.

Demonstrantisuzasulikameni-

cama policiju koja je obezbjeđi-

vala prostorije Vlade, a jednom

policajcu oduzeli su automat-

sku pušku. Milo Đukanović i

neki članovi njegovog kabineta,

partijski vrh i predsjednik par-

lamenta Svetozar Marović u

tom trenutku bili su u zgradi

Vlade. Momiru Bulatoviću, koji

je pozvao građane da krenu put

Vlade, pred zgradom se gubi

svaki trag.

Policijajetadaupotrijebilasuza-

vacinatjeralarazjarenumasuna

povlačenje.Nekolikohiljadade-

monstranata, nakon toga, ucen-

tru grada, neposredno ispred

crnogorske Skupštine zabarika-

diralosekoristećivozila,kontej-

nere, pripremljenebalvane.

Palili suautomobile, lomili izlo-

ge, pljačkali radnje. Diodemon-

stranata bio je naoružan auto-

matskim puškama. Na kordon

policajaca koji su se približavali

barikadamabačenajebombaod

koje je tridesetak policajaca ra-

njeno,ačetvoricateže.Čulisuse

i sporadični pucnji pogradu.

Razbijene grupe demonstrana-

ta su se okupile i oko kasarne u

centru grada i tražile od vojske

da im se podijeli oružje i da se

„otvorekapijedasenarodskloni

u kasarne jer policija tuče na-

rod“.

Tadašnji načelnikGeneralštaba

Vojske Jugoslavije general

Momčilo Perišić oglušio se o

Miloševićevo naređenje i nije

dozvolio da se vojska umiješa u

sukobe u Podgorici. Milošević

ga je zbog toga nakon nekoliko

mjeseci smijenio.

EPILOG

Policijajeokoponoći,nakonče-

tiri sata, uspjela da razbije bari-

kade i to je praktično označilo

kraj organizovanog otpora Bu-

latovićevihpristalica.

TVCrne Gore emitovala je uju-

trosaopštenjetadašnjegnačelni-

ka CBPodgorica Gorana Žugića

o zabrani daljihmitinga Bulato-

vićevih pristalica, a u 3 sata uju-

trouveden jepolicijski čas.

Uhapšenoje12licazakoje,kako

je rekao Vuk Bošković, tadašnji

zamjenik načelnika podgorič-

kogCentrabezbjednosti,posto-

jeosnovanesumnjedasupucali

napoliciju.MeđunjimajeiEmi-

loLabudović,tadašnjiportparol

partijeMomiraBulatovićaibiv-

ši urednik informativnog pro-

gramaTVCrneGore.

Nerede uCrnoj Gori su već sju-

tradan osudile i sve parlamen-

tarne stranke u republici. Iz re-

dova političke grupacije

Momira Bulatovića jedini se

oglasio Predrag Bulatović, koji

je svojim pristalicama poručio

danenastavljajueskaliranje su-

koba, te da „mirno i trezveno

prihvate situaciju“.

Predstavnik SADza BalkanRo-

bertGelbardnaglasio jeda SAD

smatraju Bulatovića iMiloševi-

PODSJEĆANJE:

Danas je 21 godina od demonstracija u Podgorici pristalicaMomira Bulatović

,,Domaći izvođači radova“, po izričitimnalozima Slobodana

Miloševića, pokušali su da izvrše klasičan državni udar da bi spriječili

inauguraciju predsjednika Crne GoreMila Đukanovića, čovjeka koji

je napravio otklon od ,,velikog vožda“ i pobijedio na predsjedničkim

izborima. Epilog žestokih sukoba više hiljada demonstranata i

crnogorske policije, tokomdemonstracija u centru Podgorice, bio je

45 povrijeđenih policajaca i deset građana

Rušili

svoju

državu

za tuđi

račun

Razbijene grupe

demonstranata su se

okupile i oko kasarne

u centru grada i

tražile odvojske

da imse podijeli

oružje i da se „otvore

kapije da se narod

skloni u kasarne jer

policija tuče narod“.

Tadašnji načelnik

GeneralštabaVo-

jske Jugoslavije

general Momčilo

Perišić oglušio se

oMiloševićevo

naređenje i nije

dozvolioda se vojska

umiješa u sukobe u

Podgorici. Zbog toga

je bio smijenjen

Momir Bulatović

komandujeda se

krenenaVladu